Demencija. kao posljedica Alzheimerove bolesti, već u samom početku može uzrokovati poteškoće u komunikaciji oboljelih s okolinom, koje se vremenom samo produbljuju. Doznajte na koji način uspostaviti i održati komunikaciju s dementnom osobom, a da pritom nehotice ne povrijedite njezino dostojanstvo.





Opće pravilo – poštovanje


Prije svega, temelj svake uljudne i produktivne komunikacije je poštovanje. Isto se odnosi i na komunikaciju s osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti. Kako bi poštovanje doista bilo odraz stava, a ne hinjeno iz želje da se bude "korektan", potrebno je prije svega poraditi na sebi, odnosno na vlastitim uvjerenjima o vrijednostima čovjeka kao takvog.

Iako živimo u društvu koje njeguje kult mladosti, snage i ljepote, svatko je od nas odgovoran za svoj vlastiti stav, kao i za utjecaj koji imamo na mikro-zajednicu u kojoj živimo – obitelj, susjedstvo, tvrtku, odnosno na krug ljudi s kojima svakodnevno dolazimo u doticaj. Osvijestimo li mi sami da starenjem ili obolijevanjem ne gubimo svoju ljudsku vrijednost, ovakav će se stav prirodno pozitivno odraziti na kvalitetu komunikacije sa starijim, odnosno oboljelim osobama.

Ipak, unatoč iskrenom poštovanju i dobroj namjeri, moguće je da u komunikaciji s oboljelima od Alzheimerove bolesti nehotično povrijedimo njihovo dostojanstvo. U nastavku pročitajte na što biste trebali obratiti pozornost kada pristupate osobi oboljeloj od Alzheimera ili drugih vrsta demencije.

Kako komunicirati s oboljelim od Alzheimerove bolesti – opće upute

Komunikacija s osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti ovisit će o puno faktora – stadiju bolesti, osobnosti oboljeloga, prirodi odnosa, prigodi i slično. Budući da se Alzheimerova bolest očituje na različite načine (ovisno o stadiju, ali i područjima mozga koja su zahvaćena), teško je unaprijed pretpostaviti kakve poteškoće u komunikaciji se mogu očekivati. Stoga je najbolje ne imati predrasude i jednostavno pristupiti osobi uljudno i s poštovanjem – s time nikada nećete pogriješiti. Ljubaznost i uvažavanje su temeljne pretpostavke uspješne komunikacije, a nakon toga ćete već vidjeti na koji ćete način najbolje pristupiti pojedinoj osobi, sukladno njezinim kognitivnim kapacitetima.

Image by John Hain from Pixabay

Neverbalna komunikacija

Prema mome vlastitom iskustvu, ali i prema iskustvu drugih njegovatelja, oboljeli od Alzheimerove bolesti vrlo su osjetljivi na neverbalne znakove koje im upućujemo, iako to ponekad činimo potpuno nesvjesno. Ako smo, primjerice, živčani zbog problema na poslu, možda ćemo osobi pristupiti u grču i s ozbiljnim izrazom lica, stisnutih šaka ili nervozno se premećući s jedne noge na drugu. U tom slučaju se ne treba iznenaditi ako to uznemiri oboljeloga, odnosno ako vam uzvrati na isti način, zrcaleći vaš izraz lica ili tijela. Možda će misliti da ste ljuti na njega, da je nešto kriv i slično.

Pokušajte, stoga, osvijestiti stanje svoga uma prije nego li pristupite oboljeloj osobi. Ako joj pristupite mirno i s osmijehom, vjerojatnije je da će komunikacija biti ugodnija i uspješnija.


Moć dodira

Ako ste bliski s oboljelom osobom, topli stisak ruke ili zagrljaj često mogu reći više od tisuću riječi. Ako je osoba uznemirena ili uplašena, vjerojatno će ju prije umiriti vaš dodir, nego vaše objašnjavanje i uvjeravanje da se nema čega bojati. Komunikacija dodirom je posebice važna u zadnjoj fazi bolesti, kada oboljeli gubi svoju sposobnost govora, a nužna mu je podrška i utjeha.

Ljubaznost i blagost

Budite uljudni i ljubazni, mirni i obzirni. Oboljeli od Alzheimerove bolesti često su osjetljivi i ranjivi. Ako nečije ponašanje dožive kao prijetnju, brzo će se povući u sebe, a neki će možda reagirati i agresijom. Ljubaznost i blagost će vam u svakom slučaju biti od pomoći u uspostavljanju, ali i održavanju komunikacije s oboljelim.


Uspostavite kontakt očima

Zaokupite pažnju oboljele osobe tako što ćete je osloviti i pogledati u oči. Tek nakon toga možete započeti konverzaciju. 


Obraćanje – bez degradacije, molim!

Ako ste oboljelu osobu prije bolesti oslovljavali s "gospođo" ili "gospodine", nema nikakvog razloga da tako ne nastavite i dalje. Ako ste joj se obraćali sa "Vi", obraćajte joj se i dalje na taj način. Naime, osobno sam više puta svjedočila povrijeđenosti moje majke kada bi je netko (poznat ili nepoznat) oslovio sa "bako" ili sa "ti". Ne radi se tu o povrijeđenom egu, već o jednom neugodnom osjećaju degradacije, zbog kojega bi moja majka još više potonula u svoj osjećaj manje vrijednosti, koji ju je, svjesnu vlastitih deficita, i inače često pratio otkada je oboljela. 

Isto se odnosi i na oslovljavanje sa, primjerice, "dušo" ili "mila", što je patronizirajuće i stavlja oboljelu osobu u jedan podređeni, infantilan položaj. Naravno, kada se radi o bliskim odnosima unutar obitelji, onda postoji neki interni kodeks oslovljavanja, koji je postojao i prije bolesti. Tako je potpuno primjereno suprugu osloviti sa "mila", ali je neprimjereno tako osloviti nekoga tko vam inače nije blizak, a samo zato što je star ili dementan. 




U interakcijama s medicinskim osobljem, primijetila sam, na žalost, da nerijetko i oni neprimjereno oslovljavaju pacijente, osobito kada su u pitanju starije osobe s demencijom. Apeliram stoga na zdravstvene ustanove da osvijeste ovaj problem te da educiraju svoje osoblje u tom smislu. Doista ne bi trebao biti problem nekome se obratiti s "gospodine" ili "gospođo", naročito kada je riječ o službenoj komunikaciji. Osim toga, zdravstveni djelatnici koji su u doticaju s pacijentima morali bi poznavati osnove psihologije te već po prirodi posla štititi njihovo dostojanstvo.


"Kao da me nema"

Ako se oboljela osoba nalazi u pratnji druge osobe, pripazite da ne razgovarate s pratnjom kao da oboljele osobe nema. To je vrlo ružno i ponižavajuće za oboljelu osobu. Ako je netko bolestan / dementan, ne znači da je nevidljiv. Obraćajte se direktno oboljeloj osobi, a ako postoje pitanja na koja vam ona ne može odgovoriti, ostavite ih za kasnije, kada budete nasamo s njegovateljem ili članom obitelji oboljeloga.


Razgovor

U svojoj komunikaciji s oboljelim, govorite mirno i razgovijetno, koristite jednostavne riječi i rečenice. Prilagodite svoj način komunikacije oboljelome i njegovim trenutačnim kapacitetima.

Nemojte se čuditi ili zgražati ako oboljeli nešto ne zna ili ako unedogled ponavlja iste stvari. Mirno prihvatite da je to posljedica Alzheimerove bolesti i budite blagi prema "pogreškama" oboljeloga.

Nemojte inzistirati da u nečemu nije u pravu i slično. Nemojte ga ispravljati, dopustite da ne bude u pravu, osobito ako ga to čini mirnijim i sretnijim.

Primjer: vaš dementni otac vam kaže kako je upravo telefonski razgovarao sa svojim ocem (a vašim djedom) te da vas on pozdravlja. To ne bi bilo ništa neobično, da djed Antun ne "ore nebeske njive" već tridesetak godina. Međutim, doista nije potrebno uvjeravati oca da je njegov otac mrtav i da kao takav, logično, ne može telefonirati. Najjednostavnije je prihvatiti izrečeno kao istinu i lijepo se zahvaliti na pozdravima.


O čemu razgovarati?

Oboljeli od Alzheimera često dugo mogu zadržati svoje uspomene i sjećanja iz dalje prošlosti. Na tom su terenu obično suvereni i ravnopravni u komunikaciji. Stoga ih potaknite da vam govore o stvarima koje su im još poznate i bliske, osobito ako su u pitanju sretne uspomene. Pokažite poštovanje prema njihovom iskustvu i spoznajama koje su stekli s godinama. Slušajte ih pažljivo i s razumijevanjem. Izbjegavajte razgovor o nedavnim, aktualnim događajima. Nemogućnost prisjećanja ovakvih podataka može učiniti da se u razgovoru osjete inferniornima.


Strpljenje, strpljenje

Zbog problema s pamćenjem, oboljeli od Alzheimerove bolesti često ponavljaju ista pitanja. Ono što morate osvijestiti jest da je njima ta informacija (koja god) bitna za njihov osjećaj sigurnosti i mira. Nemojte oboljelome govoriti da ste mu to već rekli sto puta – radije jednostavno odgovorite na pitanje, makar to bilo i sto prvi put. Naravno, na ovome se mora poraditi. I sama sam puno puta majci rekla nešto u stilu "pa rekla sam ti to maloprije" ili "ovo je sedamnaesti put danas da me to pitaš". Međutim, kada god bih vidjela da sam je time postidjela, postidjela bih se i sama – ona nije odgovorna za to što zaboravlja, ja jesam odgovorna za moju reakciju. Svejedno, i dalje svaki put moram paziti da se ne uzrujam i da joj mirno odgovorim na postavljeno pitanje.


Samo opušteno i bez ljutnje

Alzheimerova bolest može prouzročiti gubitak socijalnih vještina. Oboljeli možda više ne može razumjeti da nešto možda nije u redu reći ili napraviti. Zbog problema s pamćenjem i rasuđivanjem, možda će vas optužiti za nešto što niste učinili. Oboljeli ponekad imaju neki oblik paranoje, npr. misle da ih drugi potkradaju ili im skrivaju stvari. Međutim, ako ste svjesni da je to posljedica bolesti, stvari nećete uzimati previše k srcu. Ako je moguće, pokušajte sve okrenuti na šalu. Ipak, budite oprezni - šala ne smije nikako biti povrijediti ili poniziti oboljelu osobu!

Primjer: za vrijeme ručka, vaš oboljeli zabezeknuto kaže obiteljskom prijatelju: "Koliko ti puno jedeš!" Umjesto da svi za stolom pocrvenite od neugodnosti, radije se nasmijte i recite nešto tipa "Pa kad je sve pre-pre-fino! Tko može odoljeti ovakvoj gozbi?" 


Image by Tania Van den Berghen from Pixabay


Smijeh je lijek

Zadržite smisao za humor! Smijeh će razbiti nelagodu i razvedriti atmosferu. Jedino treba paziti da koristite šale koje oboljela osoba još može razumjeti i koje ju neće povrijediti. Nema ništa ljepše nego kada se smijete zajedno, glasno i od srca! Ovakvi trenutci su dragocjeni i za oboljeloga i za njegovu okolinu - to su male, slatke pobjede u neravnopravnoj borbi s ovom okrutnom bolešću.



Ukratko – DA i NE u komunikaciji s oboljelima od Alzheimerove bolesti

DA

  • Pokažite poštovanje
  • Koristite kratke i jasne rečenice, jednostavan rječnik
  • Dajte oboljeloj osobi vremena da shvati što želite reći
  • Postavljajte jednostavna pitanja
  • Dajte oboljeloj osobi dovoljno vremena da vam odgovori na pitanje
  • Ako se nikako ne može sjetiti neke riječi, pomozite
  • Pažljivo slušajte
  • Ohrabrite, ako je potrebno
  • Budite mirni, strpljivi i vedri
  • Ponavljajte uputu istim riječima, varijacije mogu zbuniti
  • Ako osoba u tom trenutku ne prihvaća što joj govorite, pokušajte kasnije
  • Složite se s oboljelom osobom (iako nije u pravu)
  • U neugodnoj situaciji, preusmjerite oboljelomu pažnju
  • Vježbajte toleranciju i opraštanje svaki dan

NE

  • Ne suprotstavljajte se
  • Ne inzistirajte
  • Ne raspravljajte
  • Ne podsjećajte ih da su zaboravili nešto. ("Prije 5 minuta sam ti rekla to")
  • Ne ispravljajte ih
  • Ne upadajte u riječ
  • Ne testirajte njihovo kratkoročno pamćenje ("Što si ručala danas"?)
  • Ne ljutite se
  • Ne uzimajte stvari k srcu

Korišteni izvori:

0 comments:

Objavi komentar