Radni naslov ovoga teksta bio je "Kad njegovatelj poludi", s čime bi se ponekad vjerojatno mogla poistovjetiti većina njegovatelja oboljelih od Alzheimerove bolesti. Međutim, da ne bude zabune, ovdje se ne radi o ekstremnim slučajevima koji uključuju zlostavljanje, niti išta slično. Riječ je o situacijama koje se događaju s vremena na vrijeme, kada je njegovatelj potpuno iscrpljen, a zahtjevi oboljeloga ne mogu čekati da se njegovatelj odmori i oporavi. Kako izbjeći ovakve situacije?






Njegovatelj u ravnoteži - oboljeli u ravnoteži

Događa se da vaša draga osoba odjednom treba još više vaše pozornosti nego inače. To se može dogoditi zbog više razloga, poput nekakve upale ili pogoršanja neke druge bolesti koju ima.

Primjerice, jedna obična upala oka može poprilično iscrpiti njegovatelja, ako on sam nije pripremljen za to. Uz sve ostalo što inače radite, recimo da morate 5 puta dnevno stavljati oboljelome kapi i još 2 puta mast u oko. To samo po sebi možda ne bi bio problem da nije u pitanju osoba oboljela od Alzheimerove bolesti. Ovisno o stadiju, nekome ćete možda morati upravo sedam puta dnevno objasniti što trebate učiniti, što on sam mora učiniti (otvoriti oko, gledati gore i ne treptati), pripremiti ga i umiriti. Možda ćete morati objasniti i zašto to činite, opet sedam puta dnevno. Možda ćete se svih sedam puta dnevno morati boriti s opiranjem i negodovanjem. Ako sami niste u ravnoteži, vjerojatno će vas ova situacija prilično frustrirati i poljuljati. 

Osobe oboljele od Alzheimera su često vrlo osjetljive na tuđa raspoloženja, koja onda i same poprimaju. Vaše frustracije će u oboljelome izazvati još veći otpor, i priča postaje sve teža za podnijeti, a mogući ispadi bijesa i nezadovoljstva s obje strane sve su izgledniji. Međutim, ako ste vi sami stabilni i uspijevate zadržati svoj mir, to ćete također prenijeti na vašu dragu osobu te ćete i ovaj izazov lakše prebroditi.

Stoga ne mogu dovoljno naglasiti važnost uravnoteženosti samoga njegovatelja. Koliko god njega ovakvog bolesnika bila zahtjevna i stresna, njegovatelj jednostavno mora pronaći vremena i načina da se pobrine za sebe - da si osigura trenutke opuštanja i mira te da si napuni baterije na način koji mu najviše odgovara. To je nužna priprema za izvanredne situacije poput neke bolesti ili bilo kakvih promjena uobičajene rutine u svakodnevici oboljelog i njegovatelja, kada je potrebno uložiti dodatni napor za prevazilaženje teškoća. Tada morate posegnuti u svoje rezerve snage i strpljenja, ako ih imate. U suprotnom, prijeti vam psihofizički kolaps.


"Imam pravo na loš dan"

Ponekad je jednostavno u pitanju samo loš dan, kada nismo u stanju vidjeti ikakav smisao naših svakodnevnih borbi. Intuitivno znamo da postoji neka šira slika, nešto što svakom našem trenutku daje vrijednost i smisao, ali preplavljeni negativnim emocijama jednostavno to previđamo. Tada je trenutak da se, kao usred opasne oluje, skutrimo u nekom sigurnom kutku, zatvorimo oči i pričekamo da opasnost prođe. Naravno da to ne možemo učiniti doslovno, jer potrebe oboljele osobe ne mogu čekati. Taj "kutak" je negdje u nama. Svatko je sam sebi utočište, ta tko bi drugi to mogao biti, mudro je primijećeno u jednom svetom spisu. I upamtite, svatko ima pravo na loš dan, na žutu minutu, na trenutak malodušnosti. Gristi se zbog toga, samo bi nepotrebno produbilo problem. Ono što morate u tom trenutku osvijestiti jest da loš dan može ostati samo to - jedan loš dan, a može postati i puno gori dan - izbor između ove opcije isključivo je na vama.




Preventiva je ključ rješenja

Na koji će način njegovatelj stvoriti tu jednu "energetsku zalihu", ovisit će o samomu njegovatelju - njegovim sklonostima, navikama i osobnosti. Ipak, postoje neke osnovne smjernice za koje vjerujem da vrijede za svakoga.


Fizičko zdravlje / kondicija

Svaka bolest i/ili osjećaj nelagode u vlastitom tijelu negativno će se odraziti na razinu energije kojom raspolažemo. Bez obzira na dob i opće zdravstveno stanje, svatko od nas je dužan učiniti sve što može za zdravlje svoga tijela. Ovo podrazumijeva jedan zdravi odnos prema sebi, a uključuje pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost, ravnotežu između rada i odmora, rješavanje štetnih navika (npr. pušenje) i slično. Ako već imate neku bolest / dijagnozu, tada morate učiniti sve što možete da je držite pod kontrolom - redovito uzimajte terapiju, prilagodite životne navike potrebama tijela uslijed bolesti, njegujte prvo sebe - kako biste uopće mogli njegovati osobu oboljelu od Alzheimera. 

Pozitivan stav

Povremeno preispitivanje osobnih vrijednosti kao i motiva za njegu vaše drage osobe oboljele od Alzheimera svakako će pomoći u prevenciji izgaranja i kolapsa. Uvijek se sjetite da je njega oboljele osobe vaš životni izbor, iza kojega stojite. Pozitivan stav i proaktivan odnos prema izazovima svakako će vam dati dodatnu snagu u trenutcima kada to bude najpotrebnije.

Traženje pomoći

Osigurajte si povremenu pomoć i zamjenu, odnosno potražite među obitelji i prijateljima nekoga tko bi vam povremeno mogao "uskočiti". Naravno, te osobe morat ćete uputiti kako postupati s oboljelim te ih informirati o njegovim potrebama.



"Što kada ipak izgubim živce"?


Pomirite se s time - ako niste svetac ili supermen, svakako će vam se ponekad dogoditi da izgubite živce i u tom stanju postupite na neki neprimjeren način. Možda ćete opsovati, podići glas ili se općenito ponašati nerazumno. Možda ćete imati izljev bijesa. U tom trenutku vjerojatno nećete biti u stanju vidjeti smisao ovoga što radite, možda će vam kroz glavu prolaziti tisuću negativnih misli. Znam, I've been there... Osvijestite sami sebi da je izljev bijesa nezreo obrambeni mehanizam, ali da će vam ipak donekle pomoći da se u tom trenutku opustite. Opsujte, recite što imate, zalupite vratima. I budite blagi prema sebi, jer očito u tom trenutku niste mogli / bili u stanju reagirati pametnije. Ali čim malo dođete k sebi, potrudite se popraviti eventualnu "štetu" - ispričajte se, umirite i zagrlite osobu za koju se brinete. 

Napomena: ovdje je bitno naglasiti da treba dobro razlučiti ovakve povremene "ispade" uslijed iscrpljenosti od psihičkog ili fizičkog zlostavljanja - za to jednostavno nema nikakvog opravdanja. 



Njegovateljski stres i izgaranje - osobno iskustvo


Iz vlastitog iskustva znam - kada se dogodi da izgubim živce, to je očigledan znak da su stvari već izmakle kontroli. Tada pokušavam zaštititi majku od mojih samosažaljivih solilokvija na način da taj nakupljeni stres držim u sebi, čime zapravo sebi činim veliku štetu. Najgori simptom izgaranja je, pak, kada svoje nezadovoljstvo izrazim naglas i pred njom, uz moju karakterističnu dozu sarkazma i pravedničkog gnjeva. Srećom, moja majka najčešće ne razumije koliko sam tada otrovna, ali to ne umanjuje moju grižnju savjesti kada malo dođem k sebi. 

Kada se upadne u taj vrtlog negativnih emocija, vrlo se teško iskobeljati van. Meni u takvom trenutku najviše pomaže odmak - od sebe i od situacije. Kada joggiram, to je onaj trenutak negdje na petom ili šestom kilometru kada me počinje napuštati snaga, kada se osjećam iscijeđeno i samo želim leći na prvu klupu uz Dravu i promatrati pahuljaste oblake na plavom nebu. Tada se obično skoncentriram na svoje disanje - nastojim umiriti i produbiti dah. U tom svom nastojanju, odmičem se od misli o umoru, odustajanju, klupama i oblacima. Tako obično uspijevam dovršiti svoju zadanu dionicu. Ova lekcija iz trčanja puno mi pomaže u svakodnevnim situacijama, koje uključuju i sve moje zadaće u njezi majke. Dakle, kada pomislim da mi je dosta svega, najvažnije mi je da se "odmaknem" na bilo koji način - ako se ne mogu fizički udaljiti, nastojim odmaknuti svoje misli, fokusirajući se na bilo što drugo. Ipak, ishod izazovne situacije najviše ovisi o mojoj trenutačnoj zalihi (pozitivne) energije.

S vremenom sam naučila oprostiti sebi ovakve povremene, srećom relativno rijetke ispade. Preuzimam odgovornost za njih i znam da su oni posljedica moje preopterećenosti i nebrige prema sebi. Iscrpljenost (psihička i fizička), možda kakva bolest ili tegoba, nedostatak vremena za ostale stvari koje se moraju obaviti, svakodnevne brige, problemi na poslu, a naročito to sve odjednom - u kombinaciji s iznenada povećanim potrebama oboljelog, mogu dovesti do gubitka strpljenja i izgaranja. Sada znam da njegovatelj mora svoju razinu energije održavati uvijek na jednoj višoj razini, i kada je tako, neočekivane situacije ga ne mogu tako lako izbaciti iz takta. A ako se to i dogodi, prihvaćam i znam da ćemo i to već nekako prebroditi. Idemo dalje!

Fotografije: Pixabay.com

0 comments:

Objavi komentar