Halucinacije mogu biti zastrašujuće iskustvo za oboljeloga i njegovatelja. Doznajte zbog čega se javljaju halucinacije, kako trebate pristupiti osobi koja ih ima, te postoji li uopće adekvatan način da se nosite s time.




Što su halucinacije?

Riječ halucinacija dolazi od latinske riječi (h)alucinatio, koja znači lutanje duha. Halucinacija je zapravo osjetilni doživljaj koji se javlja kao posljedica obmane naših osjetila, odnosno pogrešne percepcije podražaja izvana. Osoba koja halucinira opaža i doživljava kao stvarno nešto čega u stvarnosti nema – dakle, ne postoji odgovarajući stvarni vanjski podražaj. Naša nas osjetila mogu prevariti uslijed oštećenja, bolesti ili drugih (npr. kemijskih) promjena na mozgu.


Halucinacije ili ne?

Ponekad se može činiti da osoba ima halucinacije, a da tomu nije tako. Kada je oštećeno područje zaduženo za prepoznavanje i pravilnu prosudbu o stvarima i događajima, osoba može pravilno vidjeti stvari i pojave oko sebe, ali ih pogrešno tumačiti. Tada govorimo o vizualno-percepcijskim teškoćama. Primjerice, može za neki predmet misliti da je čudovište ili za jednu osobu misliti da je neka sasvim druga. Iako nije riječ o klasičnoj halucinaciji, i ovakva iskustva su veliki izazov za oboljeloga i njegovatelja.


Alzheimerova bolest i halucinacije

Alzheimerova bolest uzrokuje propadanje neurona te neuronskih veza. Ponekad su pogođena područja zadužena za osjetilnu percepciju, što može dovesti do halucinacija. Iako se javljaju i u Alzheimerovoj bolesti, halucinacije su nešto češće kod nekih drugih vrsta demencije, osobito kod demencije Lewy tjelešaca, koja se ponekad javlja u Parkinsonovoj bolesti.


Vrste halucinacija kod Alzheimerove bolesti


Halucinacije koje se javljaju u Alzheimerovoj bolesti najčešće su vidne, a ponekad se javljaju i slušne halucinacije. Tjelesne halucinacije su relativno rijetke kod Alzheimerove bolesti.

Vidne (vizualne) halucinacije znače da osoba vidi stvari, ljude ili pojave koje u stvarnosti ne postoje. Ovakve halucinacije mogu biti jednostavne – primjerice, osoba vidi bljeskove svjetlosti, ili složene – osoba vidi ljude, životinje ili čudne pojave i situacije, kao da ispred sebe gleda film.

Slušne halucinacije podrazumijevaju da osoba čuje zvukove ili glasove kojih u stvarnosti nema. Ovaj tip halucinacija nije baš čest kod Alzheimera, dok je karakterističan za neke mentalne bolesti, primjerice, shizofreniju.

Tjelesne halucinacije su razni tjelesni osjeti koji nemaju konkretan vanjski podražaj – npr. osjet nekog mirisa, osjećaj da nešto gmiže po tijelu ili osjet dodira.


Otkud dolaze halucinacije?


Ovakvi doživljaji mogu biti vrlo traumatični za osobu koja halucinira. Sadržaj halucinacija može dolaziti iz podsvjesnog uma (kao prilikom sanjanja), a on može reflektirati potisnute strahove i unutarnje sukobe. Tako se može dogoditi da osoba na javi proživljava ono što inače nazivamo noćnom morom, a ne može iz nje pobjeći buđenjem. Halucinacije također mogu doći iz našega pamćenja, uz prateće senzacije poput zvukova, mirisa ili osjeta koje smo u našem pamćenju povezali s određenim događajem.

__________________________________________________________________________
Iskustvo gospođe D.    Gospođa D. je u kasnim sedamdesetim godinama i donedavno je živjela samostalno u svojoj kući. Osim blage zaboravljivosti koju su i ona i njezini bližnji tumačili njezinim godinama, drugih simptoma demencije nije bilo. Onda su odjednom krenule halucinacije, što je bilo posebno zastrašujuće s obzirom da je živjela sama u kući. "Zamisli, taj je policajac cijelu noć sjedio na hodniku i šutio", rekla bi svojoj prestravljenoj susjedi ujutro na telefon. "Samo sjedi, šuti i gleda me kad prolazim. Ne znam kako je ušao... možda ima ključ". Kod same gospođe D. ove halucinacije začudo nisu proizvele osjećaj prestravljenosti, već samo nelagode što "netko nepoznat sjedi u kući". Dijagnoza demencije je vrlo brzo postavljena.
__________________________________________________________________________


Ponekad osoba može biti svjesna da halucinira. Na primjer, vidi u svojoj sobi ovcu, ali zna da nikada nije imala ovcu i da se ovce ne drže u sobama. Dakle, ovu je osobu iznevjerila vizualna percepcija - no, vještina prosudbe ju još uvijek služi i omogućuje joj da osvijesti da halucinira.

Iako halucinacije ne moraju uvijek imati zastrašujući sadržaj, one mogu dodatno zbuniti i uznemiriti oboljelu osobu. Stoga je važno da njegovatelj i obitelj znaju kako se postaviti u ovakvim trenutcima.


Kada se javiti liječniku?


  • Kada prvi put uočite da osoba ima halucinacije
  • Kada se učestalost i intenzitet halucinacija mijenjaju
  • Kada su halucinacije izrazito traumatične


Kako postupiti kada vidite da oboljela osoba ima halucinacije?

Kada primijetite da osoba halucinira, pokušajte joj mirno objasniti što se događa. Ukoliko je previše uznemirena, prvo je pokušajte samo smiriti - umirujućim riječima, držanjem ruke ili zagrljajem. Tek nakon toga joj pokušajte objasniti da to što vidi / čuje / osjeti nije stvarno, i da se nema čega bojati.

Ako mislite da je za halucinacije možda krivo okruženje, odnosno, ako primjećujete da se one javljaju na određenom mjestu, osobu mirno izvedite na drugo mjesto. Prisjetite se gdje se inače osoba osjeća najsigurnije i najmirnije.

Također možete pokušati osobi odvratiti pozornost, i to na način za koji znate da je za nju blizak i ugodan. Na primjer, možete pitati želi li pojesti omiljenu slasticu ili možda želi izaći u vrt vidjeti rascvjetane ruže.

Ako se radi o vidnim halucinacijama, možda će pomoći regulacija osvjetljenja. Za svaki slučaj, redovito kod oftalmologa provjeravajte je li sve u redu s vidom, odnosno imaju li naočale koje osoba nosi optimalnu dioptriju.

Doživljava li osoba izrazito traumatične halucinacije, vrlo je važno što prije obavijestiti liječnika o tomu. Možda će biti potrebno ukinuti neke lijekove (kod kojih su halucinacije jedna od nuspojava) ili će trebati uvesti neki lijek za smirenje. Imajte na umu da ovakva traumatična iskustva mogu prouzročiti infarkt ili moždani udar, što naposljetku može dovesti i do smrti.


Što nikako ne smijete učiniti kada osoba halucinira?

Ukoliko osoba odbija / ne može prihvatiti vaše objašnjenje situacije, nemojte inzistirati! Uvjeravanje da nije u pravu samo će dodatno pojačati napetost i neugodnu situaciju za obje strane. Umjesto toga, radije mirno priđite osobi i zamolite ju da vam opiše što vidi / čuje / osjeća, te ju umirite svojom nazočnošću i podrškom, pokušajte joj uliti sigurnost. Pokušajte razumjeti kako se osjeća, doživite i vi njezinu halucinaciju kao stvarnu. Kao član obitelji, bliska osoba ili njegovatelj sigurno najbolje znate na koji način ćete postići da se osoba osjeti zaštićeno i sigurno - budite uz nju i pomozite joj da prebrodi ovo neugodno iskustvo.


Utjecaj lijekova na pojavu halucinacija

Na žalost, nuspojave lijekova koji se koriste u terapiji Alzheimerove bolesti također mogu uključivati halucinacije. To se u većoj ili manjoj mjeri odnosi na sve tri vrste lijekova koji se koriste u Hrvatskoj: donepezil (Aricept), memantin (Ebixa, Namenda) i rivastigmin. Najveći rizik je prisutan kod uzimanja donepezila, dok su halucinacije kod korištenja preostala dva lijeka navedene tek kao rjeđa nuspojava. 

U slučaju da halucinacije možete povezati s uzimanjem nekog od ovih lijekova, konzultirajte se s liječnikom, kako biste mogli odvagnuti korist i štetu uzimanja takve terapije.


Što još može prouzročiti halucinacije?

Halucinacije mogu biti jedan od simptoma demencije ili nuspojava lijekova koji se koriste u terapiji demencije. Međutim, postoji još niz mogućih uzroka za pojavu halucinacija. Ponekad one mogu ukazivati na druge ozbiljne zdravstvene probleme, poput tumora na mozgu, shizofrenije ili čak infekcija urinarnog trakta! 

Kada su u pitanju starije osobe, neprepoznate i neliječene upale mokraćnih putova mogu dovesti do upale bubrega, a zatim i do sepse, koja može završiti smrtnim ishodom. Stanje poput delirija, halucinacije i nesvjestica mogu ukazivati na uznapredovali stadij upale urinarnog trakta! Stoga je važno da, prije nego što halucinacije pripišete demenciji / Alzheimerovoj bolesti, provjerite ima li drugih simptoma bolesti mokraćnih putova, a to su - poteškoće s mokrenjem, neobična boja ili miris urina, krv u urinu, peckanje pri mokrenju i sl. Imajte na umu da oboljela osoba sama vjerojatno neće prepoznati ili znati opisati ove simptome! Bilo bi najbolje periodično raditi kontrolne provjere urina, kako bi se upale na vrijeme uočile i kako bi se pristupilo liječenju čim prije.

Možda će vas zanimati...


Alzheimerova bolesti i upale urinarnog trakta
Halucinacije mogu biti simptom teške upale - doznajte više!



0 comments:

Objavi komentar